Umjetna sladila (zaslađivači) Saharin, Aspartam i Sukraloza

Već smo govorili o tome kako šećer utječe na zdravlje, i svi znamo da prilično loš.

Dakle, svi mi koji volimo slatko mogli bi se prirodno okrenuti umjetnim zaslađivačima, koji vam daju taj sladak okus bez kalorija.

No jesu li učinci umjetnih sladila na tijelo i vašu težinu bolji od učinaka šećera?

U ovom ćemo vodiču odgovoriti na to pitanje, istražujući vrste umjetnih sladila, nuspojave umjetnih sladila kao i vezu između njih i bolesti.

Što su umjetna sladila?

Kao što ime sugerira, umjetna sladila su tvari koje dodaju slatkoću hrani ili piću uz pomoć cijele hrpe kemikalija, a ne samog šećera.

Općenito imaju nula kalorija i, naravno, nula grama šećera.

Budući da mnogi ljudi žele smanjiti unos šećera bez značajne promjene u prehrani, industrija umjetnih zaslađivača je golema i postoji mnogo različitih vrsta za odabir.

Najčešće vrste umjetnih sladila su saharin, aspartam i sukraloza.

Postoje i druge vrste umjetnih zaslađivača koje ćete vidjeti na tržištu. Znat ćete da je riječ o umjetnom zaslađivaču jer se reklamira kao da nema kalorija ili da sadrži nula šećera, ali 3 gore navedena su najčešća.

Saharin E954

Saharin je najstarije i danas najpoznatije umjetno sladilo. Otkrio ga je Constantin Fahlberg 1878. godine te se vrlo brzo nakon otkrića počinje komercijalno koristiti.

Tijekom Prvog svjetskog rata, za vrijeme nestašice šećera, ulazi u široku upotrebu.

Saharin je čak 300-500 puta slađi od šećera te gotovo da i nema energetske vrijednosti pa je vrlo popularan kao dijetalni pripravak.

Koristi se u pićima, bombonima, lijekovima i pastama za zube. Iako je vrlo sladak ostavlja gorak okus u ustima.

Znanstvena istraživanja provedena na štakorima pokazala su kako velike doze saharina povećavaju rizik od pojave karcinoma. Ovo otkriće dovelo je do njegove zabrane.

Saharin danas više nije zabranjen, no treba biti jasno istaknut na deklaracijama pojedinih proizvoda.

Zanimljiva je činjenica kako saharin kroz tijelo prolazi nepromijenjen, odnosno ne metabolizira se u tijelu.

Je li saharin štetan?

Istraživanja dr. Eran Elinav pokazala su kako su miševi koji su dobivali vodu zaslađenu saharinom razvili intoleranciju na glukozu.

Time je dokazano kako saharin čini nezdravima mikrobiome miševa, a slični rezultati su dobiveni i s korištenjem drugih umjetnih sladila.

Nakon ovih rezultata, provedeno je istraživanje na grupi od sedmero ispitanika koji nikad nisu konzumirali umjetna sladila.

Tijekom sedam dana davana im je najveća dozvoljena dnevna doza umjetnih sladila te je četvero ispitanika razvilo intoleranciju na glukozu.

1973. godine pedesetogodišnja pacijentica javila se u bolnicu u Clevelandu zbog pregleda nadbubrežne žlijezde. Patila je od pretilosti, hipertenzije, dijabetesa i pretjerane dlakavosti.

Primijećena je pojava urtikarije po rukama, licu i leđima nakon večernjih obroka. Urtikarija se pojavljivala posljednja tri mjeseca.

Liječnici su pojavu urtikarije povezali s unosom saharina putem pića koje je redovito pila, a koje je sadržavalo 122 mg saharina po boci.

Nakon pretraga koje su obavljene, pacijentica je iz svoje prehrane izbacila saharin te su nestali problemi s urtikarijom.

S. Fukushima i S. M. Cohen proveli su istraživanje o povezanosti saharina i karcinoma mokraćnog mjehura na štakorima.

Štakori stari šest tjedana su tijekom perioda od 18 tjedana dobivali saharin, a kontrolna grupa štakora dobivala je istu prehranu, samo bez saharina.

Rezultati su pokazali kako kod štakora koji su dobivali saharin nema znakova toksičnosti, ali je primijećeno kako su se sporije razvijali od štakora u kontrolnoj grupi.

Ovaj znanstveni eksperiment potvrđuje kako je saharin povezan s promotorima karcinoma mokraćnog mjehura.

Slične rezultate dobili su i Samuel M. Cohen, Masayuki Aral, Jerome B. Jacobs i Gilbert H. Friedell nakon istraživanja provedenog na štakorima.

Uvriježeno je mišljenje kako saharin nije inicijator već djeluje kao promotor karcinogeneze (proces nastanka tumora) u mokraćnom mjehuru. Danas je njegova dnevna doza ograničena na 50 miligrama.

Aspartam E951

Aspartam je umjetno sladilo niske kaloričnosti i intenzivne slatkoće te se najviše koristi u bezalkoholnim pićima, žvakaćim gumama, bombonima i vitaminskim pripravcima bez šećera.

Smatra se kako je upravo aspartam dio 75% pritužbi na prehrambene aditive Američkoj agenciji za hranu i lijekove. Na deklaracijama prehrambenih proizvoda možemo ga prepoznati pod nazivom E951.

Aspartam je 200 puta slađi od šećera, niskokaloričan (4 kcal/g) te se koristi prvenstveno u niskokaloričnim prehrambenim artiklima.

Procjenjuje se kako se u Europi dnevno konzumira oko 2000 tona aspartama, a čovjek godišnje konzumira oko 5 kilograma.

Otkrio ga je kemičar James M. Schlatter 1965. godine te je do 1980. smatran izrazito opasnim i njegovo korištenje je bilo zabranjene. 1981. godine, zahvaljujući upornosti tvrtke koja ga je proizvodila, je odobren a već 1983. postaje sastavni dio napitaka.

Aspartam se većinski sastoji (90%) od dvije aminokiseline: aspartamske kiseline i fenilalanina. Preostalih 10% čini metil ester koji se nekoliko sati nakon konzumacije u ljudskom organizmu pretvara u metanol.

Metanol je toksin koji uništava mijelinsko tkivo (izolacijski materijal živaca). Dozvoljena doza metanola dnevno je samo 7-8mg, a samo jednom litrom popijenog piće s aspartamom unesemo oko 56mg metanola.

Glavne smetnje koje metanol izaziva su glavobolje, vrtoglavice, mučnine, probavne smetnje, groznice, problemi sa pamćenjem, ubrzani rad srca, ukočenost, a najčešći su problemi s vidom.

Je li aspartam štetan?

Znanstvena istraživanja provedena na štakorima dokazuju povezanost aspartama s pojavom karcinoma.

Već pri konzumaciji dnevnih doza aspartama od 20g/kg tjelesne mase povećava se učestalost malignih oboljenja, leukemije i limfoma, kod muških i ženskih jedinki.

Povećava se učestalost tranzicije kancerogenih stanica nakapnice bubrega i mokraćovoda kod ženskih jedinki te učestalost malignih švanoma perifernih živaca kod muških jedinki.

Fenilalanin (esencijalna kiselina koja se unosi hranom) iz aspartama može biti neurotoksičan i utjecati na sintezu inhibitornih monoaminskih neuroprijenosnika te time djelovati na pojavu neuroloških problema.

Dokazano je kancerogeno djelovanje aspartama u prihvatljivim dnevnim dozama te se ono pojačava ukoliko je izloženost aspartamu postojala i u prenatalnoj dobi.

Ovim istraživanjima dokazano je štetno i kancerogeno djelovanje aspartama koji je danas sastavni dio više od 6000 prehrambenih artikala.

Također vjeruje se kako, kao i ostala umjetna sladila, utječe na pojavu šećerne bolesti i pretilost.

Sukraloza E955

Sukraloza je umjetno sladilo čak 500-600 puta slađe od saharoze. Dobiva se procesom kloriranja saharoze te je sigurnija od aspartama i saharina.

Sukralozu na deklaracijama možemo prepoznati pod brojem E955 te se najviše koristi u žvakaćim gumama i proizvodima za pečenje. 1991. godine odobrena je u Kanadi, 1998. u Sjedinjenim Američkim Državama, a tek 2004. u zemljama članicama Europske Unije.

Američka komisija za hranu i lijekove smatra sukralozu potpuno zdravim umjetnim sladilom.

Je li sukraloza štetna?

Provedena istraživanja upućuju na negativne posljedice sukraloze na štitnjaču, jetru, bubrege i limfne čvorove.

Konzumiranje sukraloze u velikim količinama remeti crijevnu floru i potiče debljanje te uzrokuje migrene.

Znanstvenici naglašavaju kako je potrebno provesti daljnja istraživanja kako bi se sa sigurnošću mogla potvrditi štetnost sukraloze.

2006. godine doktori Marcelo E. Bigal i Abouch V. Krymchantowski proveli su istraživanje o slučaju pacijentice koja je bolovala od migrena.

Ovim istraživanjem pokušali su dokazati povezanost sukraloze i pojave migrena. Premda u članku navode kako se sukraloza, za razliku od aspartama, ne smatra okidačem za pojavu migrena, ovaj slučaj dokazuje kako sukralozu možemo smatrati uzrokom migrena.

Kod pacijentice migrena se pojavljuje nakon konzumiranja sukraloza, dok u periodu ne konzumiranja sukraloze ona miruje. Ponovno uzimanje sukraloze utječe na ponovno javljanje migrena.

Ne tako sladak zaključak

Postoji mnogo različitih vrsta umjetnih zaslađivača i mnogo kontradiktornih informacija o tome kako oni utječu na vaše zdravlje. Evo što trebate zapamtiti.

Umjetni zaslađivači su klasa tvari koje stvaraju slatki okus bez kalorija ili šećera. Većina je dobivena iz kemikalija u laboratoriju.

Dok umjetnim zaslađivačima nedostaju mnogi od negativnih učinaka šećera na zdravlje, oni imaju vlastiti skup problema.

Nuspojave umjetnih zaslađivača uključuju: glavobolju, povećani rizik od raka i debljanje zbog povećanog apetita.

Mnogi liječnici nisu svjesni zdravstvenih rizika umjetnih zaslađivača i stoga ne govore o tom riziku pacijentima.

Osim toga, često se pojavljuju studije koje financiraju prizvođači i koje navodno “dokazuju” sigurnost umjetnih sladila.

Naš savjet, umjesto šećera ili umjetnog zaslađivača, pokušajte s zdravijim sladilom poput meda.

Jeste li iskusili nuspojave umjetnih sladila iz prve ruke, podijelite svoju priču u komentarima ispod.